|
|
| < | srpanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ClipArt
ulicama lutaju na oblacima nebom plove, zamišljene zaljuBljene gledaJu u noć, i vjeruju u neke lijepe davno izgubljene snove, vjeruju da prava ljuBav jednom mora doć, i htjele bi da znaju kamo odnose ih vjetrovi doK lebde iznad nas, one bi htjele da im priđeš i da im kažeš nekoLiko toplih riječi, one bi htjele da ih ljuBiš, njihovu tugu samo ljuBav liječi
Usuditi se,to je cijena napretka!
Savršena je ljubav ona koja nas čini nesretnima.
Nitko ne zaslužuje naše suze, a onaj tko ih zaslužuje neće nas rasplakati.
I svaki kao da te pokušava zamijeniti,
To je tako, nemože se promijeniti.
I znam, svako od njih bolji je od tebe,
Ali ipak ih držim dalje od sebe.
Nisi ni svjestan koliko te mrzim,
Ali opet u svakom nešto tvoje tražim...
ClipArt
Ti si
Get a Web Counter
osoba koja je posjetila blog
...raj na Zemlji ,nekad se pitam jeli tomoguće..
Onome tko zna čekati, vrijeme otvara vrata.
.
Više vrijedi onaj tko zna slušati, nego onaj tko zna govoriti.
Knjige govore duhu, prijatelji srcu, nebo duši, a sve ostalo ušima. Tri dana nemoj čitati knjigu i tvoje će riječi izgubiti ljepotu.
Samo tuđim očima mogu se vidjeti vlastite mane.
Nesreća je izvrstan lijek koji odjednom liječi od mnogih bolesti
Sve se oprašta onima koji sebi ništa ne opraštaju.
Ne govori o svom uspjehu pred osobom koja nije uspjela.
Upali svjetlo umjesto da se tužiš na tamu.
Svaki dan bez osmijeha je izgubljen dan.
Kada slijepac vodi slijepca, oboje će pasti u vodu.
Ne činite ono što ne želite da itko sazna.
Tko nema ni jednog prijatelja ide kao stranac po zemlji.
Rana koju ti zada prijatelj nikada ne zaraste.
Istinite riječi ne moraju biti ugodne, a ugodne riječi ne moraju biti istinite,
Hvaliti svoje dijete znači hvaliti sebe, kuditi svoga oca znači sramotiti sebe.
Najbliža srca nisu ona koja se dodiruju.
Vino ne opije čovjeka, čovjek se opije sam.
Ništa nije teško, treba samo htjeti.
Blato može uprljati dragulj, ali ga ne može pretvoriti u blato.
Ako se jednom osjetiš zadovoljnim, tako ćeš se osjećati dovijeka.
Kao što ruža čezne za suncem, tako žena čezne za ljubavlju
Meni jedna od najljepših pjesama
Tuga dolazi kasnije
Jednom kad sve ovo sad
bude daleko
kad svane dan, nestane mrak
kad dodje neko
I rasplete sve sto veze me
sve niti ovog sna
mozda tad cu ti priznat'
koliko sam te voljela
Jednom kad mi sretnemo se
u vervi grada
ako ti ime izgovorim
i ne zadrhtim tada
I ako se ti osmjehnes mi
kao nekada
mozda ti priznam
koliko sam te voljela
Ref.
Mozda cu tad reci ti sve ali danas jos ne
to ne rade velike djevojke ne, ne, ne
one tek nasmjese se i odu bez tuge
jer tuga dolazi kasnije
Jednom kad ti pogledas
u oci moje
kad ponos vise ne bude
igra za dvoje
Tad cemo mi pricati
dugo ko' nekada
i mozda ti priznam
koliko sam te voljela
Il treno per Genova
Dugo te nisam vidjela
i sada k tebi putujem
na hladnom staklu prozora
ja sam napisala
tvoje ime i jos Rijeka-Genova
Dugo te nisam vidjela
da l' jos si onaj koga znam
ovaj vlak je ugodan
ali ja sam nemirna
sto bevendo il terzo caffe
sul treno per Genova
Ref.
Da li volis me jos, reci mi
che dice il tuo cuore
da li smo jos zajedno
ako ljubav nije to
reci mi che cosa e l'amore
reci mi iskreno
Ja pamtim sve
iz tvoje sobe vidi se
zaljevi, svijetla brodova
ali ja, ja ne zelim kraj
questo treno e in ritardo
spero che tu lo aspetterai
Because Of You
I will not make the same mistakes that you did and
I will not let myself cause my heart so much misery
I will not break the way you did
You fell so hard
I've learned the hard way, to never let it get that far
Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don't get hurt
Because of you
I find it hard to trust
Not only me, but everyone around me
Because of you...
I am afraid
I lose my way
And it's not too long before you point it out
I cannot cry
Because I know that's weakness in your eyes
I'm forced to fake a smile, a laugh
Everyday of my life
My heart can't possibly break
When it wasn't even whole to start with
Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side
So I don't get hurt
Because of you
I find it hard to trust
Not only me, but everyone around me
Because of you...
I am afraid
I watched you die
I heard you cry
Every night in your sleep
I was so young
You should have known better than to lean on me
You never thought of anyone else
You just saw your pain
And now I cry
In the middle of the night
For the same damn thing..
Because of you
I never stray too far from the sidewalk
Because of you
I learned to play on the safe side so I don't get hurt
Because of you
I tried my hardest just to forget everything
Because of you
I don't know how to let anyone else in
Because of you
I'm ashamed of my life because it's empty
Because of you
I am afraid
Because of you....ahhhhhhhh...
Because of you...you... mmmmmm
Iz nekih starih razloga
Ne, ne, nevjerujem,
Usnama sto lazu,
A tvoje bas lazu sve.
Kad znam da je ljubav,
Zemlja cudna, zemlja lazljiva,
Ponekad, vlada tuga,
Ponekad, pojavi se kao duga.
I zasto onda ja,
Placem zbog tebe,
I krijem oci da,
Da me nevide.
Iz nekih starih,
Starih razloga,
Jos uvjek drhtim,
Zbog tvojih usana.
Ne, ne, nevjerujem,
Usnama sto lazu,
Sto lazu sve...
HEROJ ULICE
Uvijek sam zelio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Zelio sam biti heroj, heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj ulice
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Uvijek sam sanjao da sam ja heroj ulice
Koji ce promijeniti bas citavi svijet.
Prisiljen da razmisljam, ja shvatio sam sve
Nisam roden da budem heroj
O ne ne ne.
Uvijek sam zelio biti heroj
Ne kao James Bond, prokleti tajni agent
Zelio sam biti heroj ulice
Bar jedan dan, djevojko, bar jedan sat.
Da je neko drugo vrijeme
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet
Ja bih bio Romeo, a ti Juliet ...
Kiše jesenje
Nocas mladi mjesec je, dobra vecer dame sve
Spustam se u barove
Dolje neki klinac na klaviru nasu pjesmu svira
Sto me grozno zivcira
Mazni glas me pita imas vilu iznad Zagreba
Il' auto s tamnim staklima
Hej curo seceru nemam ja za vecaru
Za malu votku, rakiju
Hej curo seceru ja sam ptica nebeska
I to je moja sudbina
Kroz moje prazne dzepove
Vjetrovi me prolaze
A kroz cipele kise jesene
Kroz moje prazne dzepove
Vjetrovi me prolaze
A kroz cipele kise jesene
O o o o o o o o o o ...
Nocas mladi mjesec je, dobra vecer dame sve
Spustam se u barove
Dolje neki klinac na klaviru nasu pjesmu svira
Sto me grozno zivcira
Hej curo seceru nemam ja za vecaru
Za malu votku, rakiju
Hej curo seceru ja sam ptica nebeska
I kao takav umrijet cu
Neki od blogova koje čitam,ima ih još...
pikolina
just be yourself and peopole will like you....
The daughter
Angels are beautiful
Ladysmile
€Łv@
suza na dlanu
MATRIX
ne brini i uživaj
Goodbye my lover,goodbye my friend
Ramonesica
Infection
Angell who love stars
usamljena curica
Natural Blondie
dajcy
Anđeo s greškom
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Net.hr
T-portal.hr
Chat
YouTube
msn
IMG shack
To su linkovi od stranica koje najčešće posjećujem..
ako neko hoće razmijenit msn adresu samnom nek me pita u komentarima
Nesto malo o zivotu...
Ni jedna osoba ne zasluzuje tvoje suze, a ona koja ih zasluzuje nece te nikada rasplakati.
Samo zato sto te netko ne voli onako kako bi zelio, ne znaci da nisi voljen cijelim njegovim bicem.
Pravi prijatelj je ona osoba koja te drzi za ruku i dodiruje tvoje srce.
Najgori nacin da ti neko nedostaje je da sjedis pored njega i znas da ga nikada neces imati.
Nikada se ne prestaj smijati, cak ni kada si tuzan. Netko ce se mozda zaljubiti bas u tvoj osmjeh.
Mozes biti samo osoba na ovom svijetu, ali za nekoga ti si cijeli svijet.
Nemoj provoditi vrijeme sa nekim kome nije stalo provoditi ga s tobom.
Mozda Bog zeli da upoznas mnogo pogresnih ljudi prije nego sto upoznas pravog i na tome ces mu, kad se to bude desilo, biti zahvalan.
Ne placi zato sto se zavrsilo. Smij se zato sto se dogodilo.
Uvijek ce biti ljudi koji ce te povrijediti. Nastavi vjerovati, samo budi oprezniji.
Postani bolja osoba i budi siguran da znas tko si prije nego sto sretnes nekoga novog, a nadaj se da ta osoba zna tko si.
Ne opiri se toliko. Najbolje stvari se desavaju onda kada ih ne ocekujes.
Zapamti: Nista se ne desava bez razloga
Zivot je poput price; nije vazno koliko je dug, vec koliko je dobar...
- Ono sto je proslo, vise ne postoji, ono sto ce biti, jos nije doslo.
Postoji samo jedna tocka u kojoj se sastaju i proslo i buduce.
U TOJ TOCKI JE CIJELI NAS ZIVOT.
Da li znat .....e da...
1) je nemoguce poljubiti vlastiti lakat.
2) je Coca-Cola originalno bila zelena.
3) je American Airlines ustedio $40,000 1987. godine vadeci po jednu maslinu iz svake salate koja je sluzena u prvoj klasi.
4) kvakanje patke ne radi jeku.
5) svaki kralj u kartama predstavlja jednog velikog kralja iz povijesti:
Pik: Kralj David
Tref: Aleksandar Veliki
Herc: Karlo Veliki
Karo: Julije Cezar
6) Pomnozi! 111,111,111 x 111,111,111 = 12,345,678,987,654,321
7) ako na statui, koja se nalazi u parku, konj ima obje prednje noge u zraku, osoba (koja je na konju) je poginula u borbi.
Ako je konju samo jedna prednja noga podignuta, osoba je umrla od rana zadobijenih u borbi.
Ako su konju sve cetiri noge na zemlji, osoba je umrla prirodnom smrcu.
8) ime Jeep dolazi od americke vojne skracenice "General Purpose vehicle, G.P..
9) u Pentagonu ima duplo vise toaleta nego sto je potrebno. Kada su ga gradili, zakon je zahtijevao odvojene toalete za crnce i bijelce.
10) je nemoguce kihnuti otvorenih ociju.
11) desnjaci u prosjeku zive 9 godina duze nego ljevaci.
12) "Bubasvaba" moze zivjeti devet dana bez glave, prije nego sto umre OD GLADI.
13) su slonovi jedine zivotinje koje ne mogu skakati (srecom).
14) se jedna prosjecna osoba smije 15 puta dnevno.
15) komarci imaju zube.
16) su Miguel de Cervantes i William Shakespeare, koji se smatraju najvecim piscima u svojim zemljama, obojica umrli 23. ozujka 1616...
17) su trebala 22 stoljeca da se izracuna udaljenost izmedju Zemlje i Sunca (149,400,000 km). To bismo mnogo ranije znali da se netko sjetio pomnoziti sa 1,000,000,000 visinu Keopsove piramide u Gizi, koja je izgradjena 30 st.pr. rodjenja Isusa Krista.
18) u staroj Engleskoj ljudi nisu smjeli voditi ljubav bez odobrenja kralja (pogotovo ako se radilo o clanu kraljevske porodice).
Kada je par htio imati djecu, morali su zatraziti dozvolu monarha, koji bi im predao plocicu koju su zakacili na vrata od sobe dok su imali odnose. Na plocici je pisalo: "Fornication Under Consent of the King" (F.U.C.K.). Ovo je i porijeklo rijeci koju ste upravo procitali.
19) Za vrijeme secesijskog rata, kada su se trupe vracale u svoje kartele bez gubitaka, pisali su na jednoj velikoj tabli "0 Killed" (nula poginulih).
Odatle izraz "O.K." - sve dobro.
Ako si čovijek - vodi ljubav, ako si cvijet - budi mimoza.
Biti u zabludi je ljudski, zato su životinje rijetko kada ili nikad u zabludi. Biti velik, znači biti neshvaćen.
Cijeni riječi. Svaka od njih može biti tvoja posljednja.
Čitanje kvari vid, dobro vide samo nepismeni.
Čovjeka duša uvijek više boli nego kosti.
Dani godinama postaju sve teži, a moj pogled sve tužniji.
Iskren mir priliči ljudima, a divlji gnjev zvjerima.
Kad jednom prekineš, ne možeš više bez čvora nastaviti prekinutu nit.
Knjige su hladni, ali pouzdani prijatelji.
Ljubav je početak dobra i zla.
Mnogi grješe iz straha da ne pogrješe.
Ne sudi - da ti ne sude.
Ništa ne ostaje iza nas; čovjek je sablast koja luta, ne ostavljajući ni svoju sjenku.
Od Pariza do Perua, od Japana pa do Rima, od čovjeka luđeg stvora ne vjerujem da ima.
Orginalan pisac nije onaj koji nikoga ne oponaša nego onaj koga nitko ne može oponašati.
Rana koja se krije, sporo i teško zacjeljuje.
..ujutro sam opet uživala u trčanju...jedino je jak vjetar kvario sve..mogu reci da sam se smrzla..ono jako je zahladilo..ali trcala sam sa gustom..otrcala sam oko 8 km...
...ma nema nista ljepse od gledanja
u ono plavo nebo nakon trčanja...vide se male točkice...ptice koje uživaju u letu..pitam se kakav je život iz njihove perspektive..one slobodne lete..uzivaju u čistom zraku i miru..sigurno smo mi za njih točkice kao što su i one za nas..
..idem sad..do sljedecg tipkanja...
..moj mali kutak..dio mene koji niko ne zna..moje misli..osjećaji..
zbog ovog volim bloganje
..anonimnost....kontakt s drugima..
..razmjena mišljena....drugi svjetovi..
..virtualni frendovi....savjeti..
..korisne stvari....slatke slikice..
..izbacivanje tuge putem pisanja..
..tvoj način izražavanja....tvoji stavovi..
..novosti....dizajn..
..zabava..
..tipkanje..
..opet pisem post..jednom u pola godine...al eto,nekako neznam sta bi pisala kad počnem...ima previše blogova i nikom se to i neda čitat baš al štas..pisat ću radi sebe ko uvijek..
..i napokon nam je počelo ljeto
..vecina su ga čekali..
i ja sam htjela da počne...ali sa strahom..jer više nista nece biti isto..više ga neću viđat..
..i što se činilo daleko i tako nestvarno došlo je..i prolazi..proć će.. baš kao i sve..sve ono što volimo prođe..
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
..i kad izgubimo to,tek shvatimo koliko nam znači..a štas..
..ovo ljeto mi je drugačije od svih drugih..prva godina da ne idem na bazene..i nekako nemam osjećaj da je ljeto..a što se bazena tiče..neda mi
se ić s njima..
to društvo je ono FUJ..žao mi je štoo tako pišem o njima,jer u njemu ima par osoba koje su mi prije puno značile..ali sad je sve drugačije..utjecalo je na njih..neželim bit ko oni..tamo nemaš pravog frenda..svi su si kao naj..a svi se međusobno ogovaraju..
..ne zabavljam se na bazenima,ali izlazim..i super mi je..bar zasad..
Quickpost this image to Myspace, Digg, Facebook, and others!
..počela sam i trčat..svako jutro..otrčim oko 10 km..i nemogu vam opisat taj osjećaj..predobro je..postajem ovisna o tome umoru..a opet dok trčim udubim se u neki novi svijet..primjećujem dotad nevidljive stvari..vidim i onaj najmanji oblačak..i budem toliko umorna da nemogu razmišljat..ne mislim o njemu..i puno se bolje osjećam..i vjerujte svako može otrčat 10 km..sve je u glavi,a ne u nogama..ovo me naučilo da se može sve u šta se vjeruje..
...vracam se..ova duga putovanja,dani rasuti u svijetu, zar je srcu sve to trebalo da shvati....
...a zivot je uvjek takav..za neke stvari shvatimo kolko nam znace tek kad ih izgubimo...a onda je kasno....nema povratka na staro...za gubitak smo sami krivi...
..vracam se tu....šume su putu svoje krile,a dvorci čuvali su tajne...
...dali cesto mastate, ili se zelite vratiti u djetinjstvo..u one dane kada smo se bezbrizno igrali u ulici..kada nije bilo boli ,a suze su tekle samo radi ogrebotina na koljenima...i cini se kao da je bilo jucer...ali vise nema ekipe iz ulice..vise nema igre...a u nutrini smo jos uvjek ono djete..koje traga za srecom..za prijateljstvom...ali pogled na svijet je promjenjen...
..sada se je tesko i smijati..jer nakon svakog osmjeha dolaze suze...tesko je biti sretan..jer ta sreca ode...vise nema bezbrizne igre...sve je drugacije...
..tugo,tugo nesreco,nikoga nisam tako voli....
Glitter Graphics - GlitterLive.com
Yes, no, maybe. I don't know. Can you repeat the question?
You're not the boss of me now, you're not the boss of me now
You're not the boss of me now, and you're not so big
You're not the boss of me now, you're not the boss of me now
You're not the boss of me now, and you're not so big
Life is unfair, so I just stare at the stain on the wall where
The TV'd been, but ever since we've moved in it's been empty
Why I, why I'm in this room there is no point explaining
You're not the boss of me now, and you're not so big
You're not the boss of me now, you're not the boss of me now
You're not the boss of me now, and you're not so big
Life is a test, and I confess I like this mess I've made so far.
Grade on a curve and you'll observe I'm right below the horizon.
Yes, no, maybe, I don't know. Can you repeat the question?
You're not the boss of me now, you're not the boss of me now
You're not the boss of me now, and you're not so big
You're not the boss of me now, you're not the boss of me now
You're not the boss of me now, and you're not so big
You're not the boss of me now, you're not the boss of me now
You're not the boss of me now, and you're not so big
You're not the boss of me now, you're not the boss of me now
You're not the boss of me now, and you're not so big
Life is unfair
evo..pisem post nakon sto godina..čini mi se da na ovaj blog dodem samo kad se razočaram u ljude do kojih mi je stalo...nekako mi pomogne izbacit iz sebe sve osjećaje na tipkovnici ,napisat nešto..nakon toga se osjeća barem malo bolje...ljeto mi je proletilo..promjenilo me je na sve moguce načine..ali ostala sam ista iznutra..ljudi se nikad ne mjenjau potpuno..to znam i sto puta sam se u to uvjerila..nažalost učim na svojim greškama..učite i vi na mojima bit će vam puno lakše..najgore je učit na onim vlastitim..al takvi smo mi ljudi..naivni i nekad vidimo samo ono dobro kod ljudi...ja bas i nemam povjerenja u ljude,nikad nisam ni imala da budem iskrena,najčešće sam udaljena od svih ljudi...stvorim neki zid oko sebe jer ne zelim dopustit da me povrijede..a oni to i dalje uspjevaju...ima par ljudi kojima vjerujem..i za koje mislim da me nece iznevjerit,..tako samo mislila i za jednu osobu,a zabila mi je noz u leda...ma neznam vise sta da mislim..nemoze se zivjet bez vjere u ljude a ta vjera kod mene je svakim danom sve manja i manja..to me ubija..i neznam kako da dovrsim ovaj post..vjerovatno ga niko neće ni pročitat,al morala sam ga napisat..pozdrav
..nije me bas bila na blogu..žao mi je zbog toga..trebala sam ponovo počet pisat...ali znate ono,najteze je započeti...ovaj današnjih kišni dan me je nekako natjero da započnem sa pisanjem ovog posta...znam da vise niko i ne dolazi na ovaj bloga..sama sam si kriva..al pokušat cu iz početka..
..ljeto je vec odavno počelo..najavljivali su užareno i najtoplije ljeto do sada...ima jos vremena da se to i ostvari..nadam se da koristite svaki slobadan trenutak...nemojte ko ja bezveze gubit vrijeme..ima milijun stvari koje se mogu raditi...mislim da je ostvarivanje vlastitih ciljeva i druženje sa onim PRAVIM prijateljima dobro iskorišteno vrijeme..ali prvo treba zacrtati neke ciljeve..ja osobno i nemam neki cilj..to me muči i ubija...u zadnje vrijeme sve mi je svejedno...
..inače svako ljeto iskoristim za odmaranje...uvjek si uzmem nekoliko dana za samoću...cijenim je i mislim da je nekad potrebna..volim pročitat dobru knjigu...ljeto je razdobolje kada najvise čitam..bas nedavno pročitala sam jednu predivnu knjigu..govori o nemogućoj ljubavi...iako ne vjerujem u ljubav najvise me pogode i najvise volim čitati ljubavne knjige i gledat filmove...al uvjek u tim djelima ljubav pobjeđuje...ali život nije neka priča,nema veze sa knjigom i tu nemoguće stvari se nikako nedogađaju..i zato volim pomoću knjiga odlutati u neki drugi svijet..svijet koji ima neki drugi pogleda na život ..svijet čuda ,fantastike i osjećaja..taj svijet nekad nas tako pogodi da nam stavi suze na lice..nekad nam uljepša dan...mislim da si svako moze priuštiti barem u slobodno vrijeme jednu dobru knjihu da ga odnese daleko od ove surove i grozne stvarnosti..
Shot at 2007-07-10
..samo se zelim svima ispričat sto nekomentiram bas i nepisem postove...nemam vremena...za tri tjedan se vraćam..javim vam se svima...jedan veliki pozdrav..nadam se da se neljutite..
..evo prošla je mala pauza..stvarno mi je bilo potrebno malo stanke...trenutno sam dobro...mislila sam radit malo dužu pauzu,al danas me došlo da napišem post...stvari se polako u mom životnom putu vraćaju na svoje mjesto,barem ja to sada mislim...problem je sto jako često mjenjam raspoloženje...trenutno sam dobro,al nekada me samo jedna mala sitnica baci u komu...jedno veče prije spavanja dok sam ležala i opet mislila o njemu(iako dajem sve od sebe da zaboravim njega)došlo mi je nesto...i onda sam pomislila sta ako je ovaj moj život samo jedan dugčak san,šta ako se probudim iz tog sna kao neko drugi...šta ako sanjam život...postoje li neki drugi svjetovi?..neki svjetovi nama nevidljivi i neshvatljivi,udaljeni od nas ,nevidljivi i neobični....neki svjetovi u kojima su ljudi drugaciji...šta ako se probudim i shvatim da je sav ovaj život bio jedan dugačak san,normalan za taj svijet...moje osobno mišljenje je da ima još svjetova...ali ja sam sretna sto sam u ovom,iako sam se milijun puta razočarala u ljude,zbog njih isplakala puno suza...znate sta je najgore,kad se jako trudite oko neke osobe ili nečega i onda to nema nikakvog učinka...shvatila sam da i velik trud nedaje nekad dobre rezultate,ali ako se ne potrudimo nikad necemo znat dali to vrijedi nas...život nas uči najbolje na nama samima...razne situacije nas mjenjau..ja sam se promjenila...promjenila sam pogleda na ljubav...ali postala sam i čvršća osoba teško šta me trenutno može slomit,iako u nekim trenucima znam bit ranjiva,ali ako me ovo nije ubilo ojačalo me je...naučila sam nesto novo i zahvalna sam životu i na tome....
moram napravitit malu pauzu s blogom...jednostavno potreban mi je odmor..zanm da cu ponovo počet pisat,i to vjerovatno uskoro...neodustajem od bloga,ova je samo privremena stanka...sve vas puno pozdravljam i javim vam se kad ponovo počnem pisat...ajde uživajte mi,iskoristite svaki dan i budite sretni i zadovoljni ...pusa svima
Prolaze dani,
prolaze noći,tiho se
gasi i ovaj dan.
Teško je naći iskrenu ljubav,a
još teže živjeti sam
...evo sad je ovdje bilo nevrijeme...kiša je lila ko iz kabla...prizor koji sam prije nekih sat i pol gledala kroz prozor podsjetio me na one tv snimke oluja koje se prikazuju u dnevniku...sva sreca pa je brzo prestalo...ali ipak priroda nam sve vraća i naše zagađivanje polako dolazi na naplatu...samo je žalosno to što ce i oni nevini stradat..oni koji nisu zagadivali....tako je i inače u životu...uvjek ona manjina dobrih ljudi nadrapa zbog onih brojnijih i zločestijih...ima takvih primjera svaki dan...evo jedan iz mog zivota..u petak pod satom engleskog par pametnjakovića se pravilo frajerima svojim nekulturnim ponašanjem i cijeli je razred morao pisat test...svi smo ispaštali zbog njih...jeli to pravedno?...nekad mi dode da budem zločesta ko oni da se zabavljam na taj nacin...ali necu pasti tako nisko...to nije zabava....nezelim se spustit na njihovu razinu kolegijalnosti...dobit cu 1 iz tog testa,jer mi eng neide...i ja ću tu jedinicu ispraviti,ali oni se nikad neće promjeniti,i to je ono što čini razliku izmedu ljudi...vjerujte mi ljudi se ne mjenjaju samo tako preko noći...mjenjaju mozda svoje stavove ,okreću se kako vjetar puše...ali oni ostaju isti..milijun puta sam se uvjerila u to...bila sam par puta i naivna ,ali naučila sam na vlastitim greškama,a tako se najbolje uči vjerujte....sada znam da promjene ne doalze samo tak...uvjek ce biti onih zbog kojih drugi ispaštaju...vuk dlaku mjenja,ali ćud nikada...zbog toga nevjerujm kad neko kaže da se promjenio..ne vjerujm više riječima,nego djelima...
Otvori srce sirom kao prozore
ne slusaj uvijek sto to ljudi govore
udahni polako
i pusti da nosi te struja
Ja cu te cekat' s druge strane mjeseca
nek' ti se put sa mojim putem presijeca
ucinit' ce ljubav da sve
prodje bez oluja
...evo pisem jos jedan post danas..maloprije sam napisala malo veci post al se nije objavio tako da cu ponovo pisat..ljuta sam na sebe sto ne spremim post prije nego sto ga objavim,jer mi se onda ne bi izbriso..sad nikako ne mogu napisat isti post...sta vi mislite kako će nas planet izgledat za 100 godina?..jer to uopće možete zamisliti...pitam se hoce uopće biti pitke vode..na jednom blogu sam pročitala post o vodi,i jako me dirnuo...ma ljudi ne mogu živjeti bez te dragocjene tekućine,bez tog spoja kisika i vodika...što je najtragičnije prema prirodi se neki ponašaju kao prema najgorem neprijatelju..jučer sam cijeli dan provela u prirodi...i bilo je lijepo drugacije nego ovdje...najvise mi se svidio taj mir i tišina koji priroda nudi...i tako dok sam sjedila na livadi i gledala u ono modro nebi razmišljajući o jednoj osobi,jedan mali crno narančasti leptir mi je sletio na nogu...bio je to super osjećaj..mirno sam držala nogu kako ne bi odletio i promatrala ga...bio je tako lijep,tako tanak i hitar..bio je neko vrijeme na mojoj nozi a onda krenuo putem slobode...izgubio se u zelenom prostranstvu...sta bi vi izabrali prirodu ili grad?..pririoda je zdravija li ljepša,daje nam mir i slobodu...grad nam daje drugu vrstu zabave od prirode i mnoge stvari koje nas mogu privući...oboje imaju onu svoju ljepotu i čari...u prirodi ne mozemo naći grad i obrnuto..težak je to izbor...u životu se uvjek nalazimo na nekim raskrižjima i moramo izabrati kojim ćemo putem...težak je to izbor..ako izaberemo krivo nema povratka...put života postaje nam tezak,ali mi smo izabrali taj put i moramo ga onda i prijeći jer sve je to bio samo naš izbor i ničiji drugi....
Moj je poraz vrijedan kao pobjeda,
bolje i propala ljubav nego nijedna,
i spusti karte na stol jer ja sam spremna,
i meni jasno je ničeg više nema...
...prošao je još jedan dan u nizu dana života...odmićemo korak po korak djetinjstvu i mladosti...svaki dan smo stariji i bogatiji za neko novo iskustvo...iako se najbolje uči na vlastitim greškama,tada zaista mozemo naučiti nesto dobrog...većini ljudi traga za izgubljenim vremenom...živi u prošlosti...ne zelim biti jedna od njih...bojim se toga...živjeti u prošlosti i nije život..to je samo traganje za nečim što smo prije izgubili a nismo još preboljeli....neke stvari ostaju u nama...sigurno svako od vas ima nešto čeg se često sjeća iz prošlosti...lijepe uspomene nikad ne blijede,...što je najgore od svega one ružne uspomene javljau se još češće,njih se još više prisjećmo svakoga dana bojeći se da se ta greška ne ponovi....ne poznam osobu koja nije imala teško razdoblje u svom životu,ma svi su to imali.,ali jesu li se svi oporavili,na to pitanje neznam odgovor,ali mislim da nisu,..svako loše iskustvo ostavlja ožiljke na srcu koji nikada neće zacijeliti,žuljati će nas cijeli naš život...unosit nesigurnost i nepovjerenje...neke stvari se ne mogu oprostit,to je jače od nas sami...vjerujte li vi ljudima,imate li potpuno povjerenje u njih?...ja još nisam našla osobukojo mogupotpuno vjerovat,bojim se da je i neću nać....mozda jednog dana i dođe,ali sve je to jedno veliko možda...
...evo...napokon je kraj i ovog utorka...još sam treba izdržati srijedu,četvrtak i petak....vrijeme leti..svaki dan je sve kraći i kraći....život je prekratak....neki ljudi i neke stvari su stvoreni da ostalima zagorčavaju život očito...znam da svatko od vas ima neku osobu koju ne podnosi..to je normalno...i onda mislimo kako život nije pošten kako bas toj osobi ide sve od ruke...njegovi su starci cool,ocjene su mu odlične..super izgleda...a na sebi vidimo i svaku malu manu i mrljicu...ali vjerujte nekad je bolje biti samokritičan..ako smo sami sebi savršeni,onda se vise netrebamo usavršavat.,i tako je nas napredak nemoguć...treba nać neki realan pogled na sebe i ljude oko sebe ...iako je to jako tesko...zasto mi se uvjek čini da bas ona savršeno izgleda svaki dan..ona nema loših dana...nasuprot mene..od pet dana i skolskom tjednu meni su četiri loša...ona ima savrsene ocjene petica pored petice...a ja hmm pa i učim kad moram ali opet petice su rijetke...no dobro ocjene mi vise nisu vazne..bitno mi je znanje...sta ce mi ta ocjena ako necu kasnije znati za nju...pa to je onda samo mrtvo slovo na papiru,koje kasnije ne znači nista...neznam kakva vi imate iskustav u vezi prijateljstva,jeste nasli pravog prijatelja?...,meni se sve više čini da to pravo prijteljstvo ne postoji...u današnjem svijutu ljudi gledaju samo na svoju korist i iskorištavaju sve što mogu...i onda se čudimo sto ima toliko samoubojstava i deprimiranih ljudi...većina ljudi živi u svojim snovima o boljem sutra,a žalosno je to što se ti snovi ne ostvarju skoro nikom..i u kakvom mi to svijetu onda danas živimo?
...neznam koji bi bio naslov...nevolim naslove..tesko mi je nać recenicu koja bi odredila moj cijeli post...neznam koliko će bit dugačak...inače ne pišem ogromne postove...ne volim promjene...izbjegavam ih u životu općenito...bojim se promjena...strah me ja da bi moglo biti gore...nekad mislim da ne moze gore...ali uvjek moze...volim jednostavnost, a ipak toliko kompliciram neke stvari....jesam luda,ili sta je samnom....ko će mi na to odgovorit...vjerovatno niko...mozda sam samo malo umorna...ali umor nemoze bit stalan....neke stvari nas ojačaju...učine nas izdržljivijima...daju nam poticaj da budmo bolji u nečemu...da se dokazemo...i pokazemo ih da mi to mozemo...ali sta bez poticaja...šta bez volje...ma nista se nemoze bez volje...nemože se složit ni jedna mala rečenica...nista pametno...volim subotu to mi je naj dan u tjednu...dolazi poslje petka...petak nevolim..težak je dan...ima se puno toga za obaviti u petak...mislim da sam se oporavila od depre...ovaj tjedan mi je bio dobar..vidim neko novo svijetlo...pokušat cu počet ispočetka...sa nule...bar necu biti u minusu...imam mogućnosti napredovat...svi imaju mogucnost...bar ja tako mislim...uvjek se nade neki kamen spoticanja koji tu mogucnost svede na nulu,iscrpi i zadnji trun energije iz bića..ubije ga iznutra...a to boli...bol traje..gorka je ....ubija nas iz dana u dan....ta osoba se mjenja...vise nije ona stara...promjenila je mišljenje o postojanju,ljubavi...promjenila je stav prema drugim ljudima...nema se vise povjerenja u druge...samoća joj je postala najbolji prijatelj...nezeli drustvo...ipak joj je bolje sa samoćom..ona je nece iznevjerit,povrijedit...ali ona je nemoze ni utješit....tek kad to shvati,promjenit ce svoj život...
..želim još reci da sam danas stavila neke nove stvari na blog,pa pogledajte malo,nadam se da vam se svida,trudila sam se oko toga...pozdrav
..evo počeo je opet ovaj moj pomalo naporan life...iako mi jedini napor iskreno predstavlja rano ustajanje svako jutro za skolu....jako mi fali sport...treninzi,igralise,ekipa i zezancija...ali eto mogu ja i bez toga..u ovih godinu dana život mi se kompletno promjenio...promjenila sam pogled na svijet i ljude oko sebe...udaljila sam se od nekih ljudi...bio je to bolan proces...ali znam da je to bilo jedino rijesnje...imam svoje stavove kojih se čvrsto držim i to je jedino sto se nije promjenilo kod mene....to je sad isto kao sto je bilo prije godinu dana...znam da u životu bolje prolaze ljudi koji se okreću kako vjetar puše,oni koji prelaze preko svojih riječi i stavova...ali ti ljudi me nezanimaju...takve ljude ne postujem,mozda zvuči grubo i arogantno ali to je tako...život nije pošten u to sam se milijun puta uvjerila a i vi sigurno...nekad se pitam zasto ja uopće zivim..da tu patim bezveze da se mučim..nekako sve to i nema bas velikog smisla..ali sta ces..na neka pitanja niko nema odgovora...vrijeme prolazi...želim izdrzat još dva mjeseca ...da počnu praznici...ljeto zelim da bude lijepo,iako ga ne iščekujem tako željno ko prije...vjerovatno ce ovo ljeto bit ko i sva druga moja ljeta...ma nebi imala nis protiv,nije ni to lose...iako nesto želim..imam jednu malu zelju...ali to neovisi o meni..ovisi o nekim drugim stavarima na koje nemogu utjecat,ali vidjet cemo sve u svoje vrijeme...
Kad znam da je ljubav,
Zemlja cudna, zemlja lazljiva,
Ponekad, vlada tuga,
Ponekad, pojavi se kao duga.
I zasto onda ja,
Placem zbog tebe,
I krijem oci da,
Da me nevide.
...evo jučer sam bila vani sa jednom curom i bilo je ludo...uvjek sam bila uvjerena da se cure bez deckiju nemogu bas zabavit...tako je i kod nas u razredu ..kad nedođe većina deckiju na nastavu nama bude dosadno...ali ipak nas dvije smo se juče bas zabavile..smijale smo se i smijale...smijeh je zdrav i sigurno bolji od suza....bar sam na jednu veče zaboravila sam na njega ..i to je veliki napredak..odlučila sam ići polako..korak po korak da ga zaboravim...jer drugacije nemoze...nekada kad nisam na kompu u glavi imam milijun tema za pisat na blogu...sada se to smanjilo nemam bas milijun..ali dobro...i prije sam isto pisala blog...godinu dana sam ga pisala...ali previse je ljudi znalo za njega....kad znate da vam odredeni ljudi čitaju postove..onda vas to nekako sputava,barem mene...ima puno stvari u životu za koje mislimo da ih nemozemo napravit...ali samo nas naš strah sputava u tome...znam to iz vlastitig života i sigurno i vi...većina stvari je moguca....ma kad malo bolje pogledate u kakvom svijetu živimo sve je moguce....sviđa mi se ova današnja tehnologija ali se bojim da ce nas to unistiti...bilo bi najtragičnije da čovjek uništi samog sebe...kad malo bolje pogledamo to i čini...i neznam kako će izgledati nas planet za nekoliko tisuca godina i oće ga uopće biti..ali sigurno nece biti ovakav...promjene uvjek nastupaju...i svaka naša učinjena pogreška dolazi kad tad na naplatu...
Jednom kad sve ovo sad
bude daleko
kad svane dan, nestane mrak
kad dodje neko
I rasplete sve sto veze me
sve niti ovog sna
mozda tad cu ti priznat'
koliko sam te voljela
...evo nesto me je uhvatilo da napišem post..u zadnje vrijeme imam dosta vremena za razmišljanje o životu...nekad se pitam koji se smisao života i dali uopće postoji neki smisao...ja ga trenutno nevidim..vidim samo jednu veliku rupu puno razočaranja i pesimizima..život je niz događaja..ima svojih bolnih i onih sretnih trenutaka za koje vrijedi živjeti i patiti..al nekad se pitam za sta ja živim..ova godina mi je super počela...a sad se osjećam užasno..izgubila sam par ljudi koji mi puno znače...ali nemam više snage boriti se za njih...bojim se ponovnog gubitka..znam da ga nebi mogla izdržat..to bi bilo previše...bila bi to kap koja bi prelila čašu...više nevjerujem ljudima..nemam povjerenja u nikoga...neželim riskirati...nekad vam se dogodi da se sve lijepe stvari poklope i čini vam ste da ste najsretnija osoba na svijetu,nekad bude i obrnuto...sad tek vidim da za srecu nisu potrebne materijalne stvari,nego nešto vrijednije..i sve bi dala na ovom svijetu za malo srece i mira jer to je jedino što tražim od života...
evo mislim da bi bio red da napišem novi post...uskrs je brzo prošao,meni je bio dobar,ocjenila bi ga od 1 do 10 dobio bi ocjenu 7....kao i svake godine cijela obitelj je bila kod nas na rucku...pošteno sam se naradila oko pripreme,pomagala sam mami i tako,to je bio loši dio svega toga...dobila sam novaca i slatkisa,.. i zadovoljna sam sa time..nisam nista posebno zeljela za poklon ..nekako u zadnje vrijeme mi je sasvim svejdeno sta cu dobit i nemam nikakvih posebnih zelja...ručak je bio ukusan bilo je puno vrsta jela
..a bilo je i dosta kolača koje je obozavam,...kao i svake godine moja mama i tete su se prepirale čiji su kolači bolji,svaka je hvalila svoje,ma to vam je pravi šou..svake godine isto,al dobro..mogu slobodno reci da je to vec postala tradicija..današnji dan mi je bio odličan ,isla sam kod tete na rucak,i kasnije malo u prirodu..i tako..kasnije se idem malo vozit biciklom jer treba potrošit sve te kalorije koje sam jučer unjela...obozavam se vozit biciklom sama,tada se potpuno opustim i zaboravim na sve brige...neću vise duzit ovaj post ...pozdrav
evo danas sam napokon nakon dugog traženja i pokušavanja stavljanja nekog predloška uspjela...moram još raditi na dizajnu bloga,bilo bi to puno bolje,ali neznam sta mi se s kompom kada odem na stranice od nekih blogova one mi ostanu zaledene,i nemogu izac iz njih,ali to je samo slučaj kod blogova:( ...danas kod mene nema nista novo,malo sam tuzna zbog nekih stvari,dajem sve od sebe da zaboravim neku osobu al neide...neda mi se nista pametno radit,.a i potreban mi je odmor,kao i svima vama predpostavljam...necu vise odugovlačit sa postom,a i nemam bas vise nista pametno za napisat..pozdrav
Evo moj prvi post,bit ce kratak jer moram malo napravit nesto u vezi dizajna bloga,,iako znam da to vama neigra nikakvu uloga,a ubiti niko ga sigurno nece ni pogledat,ma dobro svaki početak je težak a i nisam ja bas tolki početnik,,,,bacam se na posao,,ali necu se preforsirat da nebi dobila upalu:)kisss ako je neko uopće i posjetio ovaj blog,znam da sada nije nesto al mozda jednom i bude..pozdravvv
